Šta od svoje ličnosti i pojave, mišljenja i reči selektujemo za druge i u kojoj meri se izmeštamo iz svoje suštine i istine?
Danas svi govore o sreći i osmesima kao imperativu u načinu ponašanja i
odnosima prema okolini. Pa i ako nam nije do toga, važno je da zračimo i veštački
proizvodimo zadovoljstvo i kao što rekoh sreću. To je ,valjda, ulaznica za
određeno društvo.
Složiću se da je uvek prijatnije biti u društvu lepo raspoložene osobe, ali i složićete
se da to stanje nije konstantno moguće (osim ako je u pitanju neki poremećaj).
I onda, ako smo imali loš dan, primili strašnu vest ili nešto slično tome, a pri tom
smo od onih koji nemaju kapacitet za osmeh u tragičnom trenutku, gubimo li tada
akreditaciju za preporučeno društvo? Rekla bih….da.
Forma u koju sebe pakujemo da bismo se prezentovali ili prodali drugima samo je
segment našeg bića, najčešće lažan ( dobro…sa pomalo istine) . Dajemo ljudima
ono što traže, pričamo im ono što žele da čuju. Ali, gde smo tačno mi tada?
Prava istina o čeveku i njegova suština je ono što se ne daje drugima. Suština uvek
leži u nekom zatamnjenom kutku. To su skrivena osećanja,
želje,maštarenja,planovi.
Pitam se da li je onaj ko odškrine svoja tajna vrata ludo hrabar i pun
samopouzdanja ili možda glup….?
Zaključiću: vežbajmo pozitivnost, lepršavost, zadovoljstvo i osmeh. To je lepo i za
nas i za druge.
Ali i zaključiću: ne bežimo od svoje suštine koliko god to nekome smetalo.
Čovek ima vrednost dok je autentičan, jedinstven i ako je od sebe napravio paket
od istine iza zatamnjenih vrata ukrašen mašnom vesele boje.
MOJ KONCEPT
Ono gde sam danas, šta radim, u čemu uživam, rezultat je velikog rada, učenja i
iskustva.
Tražeći I nalazeći odgovore na sopstvena pitanja, odlučila sam da motivišem I
podržim druge na putu ka njihovoj promeni.
Sve o čemu govorim i pišem i sama praktikujem. Mišljenja sam da znanje i
iskustvo imaju smisla ako se prenose i dele sa drugima.